Ako smo stalno u stanju stresa, stalno u stanju rješavanja problema, naše tijelo zahtjeva i od nadbubrežnih žlijezdi stalni prekovremeni rad.
Dugotrajan i neprekidan stres opterećuje nadbubrežne žlijezde, a to s vremenom može prerasti u problem. Nadbubrežne žlijezde mogle bi se jednostavno “umoriti” i prestati biti u mogućnosti raditi punim kapacitetom.
Što izaziva umor nadbubrežnih žlijezdi?
Nadbubrežne žlijezde (adrenalne žlijezde), iako fizički smještene na lijevom i desnom bubregu, dio su autonomnog živčanog sustava, koji regulira sve tjelesne funkcije koje naše tijelo obavlja neovisno o našoj volji. Te žlijezde stvaraju više vrsta hormona, a kad smo u stresnoj situaciji, proizvode ih u velikim količinama.
Nakon prevladavanje stresne situacije nadbubrežne žlijezde ne proizvode više tako velike količine hormona. Međutim, ako je stres kroničan i naše tijelo stalno zahtjeva od nadbubrežnih žlijezda da luči veliku količinu hormona, s vremenom bi se te žlijezde mogle “iscrpiti”, odnosno mogle bi biti u nemogućnosti raditi punim kapacitetom. Taj takozvani umor ili iscrpljenost nadbubrežnih žlijezdi nije bolesno stanje, već više skup simptoma koji upućuju na preopterećenost nadbubrežnih žlijezdi, odnosno na kronični stres.
Kako u takvom stanju nadbubrežne žlijezde ne mogu proizvesti količinski hormona koliko je tijelu potrebno za odgovor na stresne podražaje, ostajemo bez snage i s osjećajem trajnog umora.
Osim toga, za iscrpljenost nadbubrežnih žlijezdi nisu karakteristične samo niže razine kortizola već i obrnut raspored njegova lučenja: više razine kortizola tijekom noći i preniske razine kortizola ujutro.
Simptomi iscrpljenosti nadbubrežnih žlijezdi:
- Teško razbuđivanje i ustajanje iz kreveta.
- Buđenje usred noći s tim da se teško ponovno zaspi.
- Potreba za uporabom stimulansa kao što su kava, napitci s kofeinom i energetski napitci ili cigareta, ponajviše ujutro nakon buđenja i u rano poslijepodne.
- Pojačana želja za slanim, masnim i visokoproteinskim namirnicama kao što su sir i meso.
- Zaboravljivost i problemi s koncentracijom.
- Oslabljen imunitet i često pobolijevanje.
- Javljanje dosad nepostojećih alergija.
- Preosjetljivost na kemijske supstancije u npr. parfemima, dezodoransima i sl.
- Bolovi u zglobovima.
- Nedostatak energije, sve predstavlja napor i iscrpljuje.
- Drhtanje u stresnim situacijama.
- Teško oporavljanje nakon stresnih situacija ili bolesti.
- Dug oporavak nakon intenzivnih tjelesnih aktivnosti.
- Lagana vrtoglavica nakon ustajanja.
- Umor bez nekog razloga.
- Više energija kasnije popodne i navečer nego ujutro i u rano popodne, najniža energija sredinom dana.
- Snižen krvni tlak i tjelesna temperatura.
- Osjećaj bezvoljnost i/ili depresivnost i/ili tjeskobe.
Važno je napomenuti da svaki od navedenih simptoma može upućivati i na neke druge hormonske deficite, ali i na zdravstvene tegobe druge etiologije.
Simptomi tek upućuju na moguće postojanje umora nadbubrežnih žlijezdi ili na to da se osoba nalazi u stanju akutnog stresa.
Što sve može iscrpiti nadbubrežne žlijezde?
Važno je znati da stresore ne predstavljaju samo vanjski događaji i nepredvidljive situacije, već su to i negativne misli i psihička stanja. Osim kroničnog stresa, ovo su najčešći stresori koji mogu iscrpiti nadbubrežne žlijezde:
- ljutnja
- kronični umor
- kronična bolest
- kronični bolovi
- depresija
- pretjerane tjelesne aktivnosti i napori
- osjećaj straha i grižnje savjesti
- operativni zahvat
- premalo sna
- pretjerana konzumacija kofeina i šećera
- stres koji prati hormonske promjene u perimenopauzi/menopauzi ili andropauzi.